# CROSS-CHECK B — Plejić & Perović dubinski profili (REPORT placeholder)

Workflow: odradi prompt iz _prompt-B-plejic-perovic.md u Claude Desktop s uključenim Research modom. Cijeli output (uključujući citirane izvore) zalijepi ispod oznake .

Kad zalijepiš, javi mi: "Predaja: cross-check B gotov". Tada ću napraviti diff protiv research/01-ocjenjivacki-sud.md (sekcije o Plejiću i Peroviću) i ažurirati SOT.md s recentnijim/dubljim uvidima.

Status: ⬜ ČEKA OUTPUT Datum pokretanja Desktop sesije: _________ Datum zalijepljenog outputa: _________

# Profili predsjednika i dopredsjednika žirija — natječaj za stadion Maksimir 2026

# TL;DR

Žiri predvode Toma Plejić (Studio UP, Zagreb) kao predsjednik i Vasa J. Perović (Bevk Perović arhitekti, Ljubljana) kao dopredsjednik — dvojica autora koji dijele istu metodološku jezgru: arhitektura kao odgovor na uvjete konteksta (Perović: „All we find are conditions", El Croquis 160), a ne kao spektakularna gesta; obojica su programski anti-ikonički i favoriziraju tipološku jasnoću, ukapanje u krajolik i materijalnu istinitost.
Za Maksimir to znači da projekt koji nudi „WOW-fasadu" u stilu Allianz Arene ili Stožica vjerojatno neće prijeći prvi krug — pobjeđuje rješenje koje stadion tretira kao krajobrazni rez i urbani fragment (kontinuitet s parkom Maksimir, ukapanje servisa, jasna sportska tipologija sa zatvorenim kompaktnim volumenom).
Niti jedan od dvojice nema realiziran stadion; Perović najbliže dolazi preko Sportskog centra NZS Brdo (pomoćni paviljoni ukopani ispod zelene padine, samo VIP-volumen iznad zemlje) i 3. nagrade (50 000 €) na natječaju Vltavske filharmonije Prag 2022 (iza BIG-a, 120 000 € i Barozzi Veiga + Atelier M1, 80 000 €) — što je referencija za rad s velikom dvoranom u javnom prostoru.

# 1. TOMA PLEJIĆ / STUDIO UP — profil 2018-2026

Biografija i pozicija. Toma Plejić rođen je 1977. u Rijeci, diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu 2001., a 2003. zajedno s Leom Pelivan (1976.) osnovao Studio UP nakon pobjede na natječaju za Gimnaziju i sportsku dvoranu u Koprivnici. Plejić predaje na Fakultetu građevinarstva, arhitekture i geodezije u Splitu, dok Pelivan predaje na Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Najvažnija je institucionalna činjenica za Maksimir: Toma Plejić je trenutni predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata (UHA) — funkcija vezana uz dvogodišnji mandat — što ga čini ne samo strukovnim autoritetom nego i institucionalnim potpisnikom cijelog ciklusa DAZ/UHA natječaja 2025.-2026.

Realizirani opus 2018-2026. Studio UP nakon 2018. realizirao je niz projekata izrazitog autorskog rukopisa:

Hotel Zonar Zagreb (2023.) — rekonstrukcija kultnog Omladinskog hotela Sport (Slavko Jelinek, 1968.) na Trgu Krešimira Ćosića. Studio UP nije srušio zatečenu strukturu nego je „pažljivo uklonio nataložene slojeve i reafirmirao izvorne Jelinekove elemente". UHA-in žiri Nagrade Viktor Kovačić 2023. (uručena lipanj 2024.) zaključio je da je rezultat „vibrantni gradski reper s inovativnim dizajnom i javnim prostorima koji aktivno doprinose životu grada" — Studio UP je s tim projektom dobio Nagradu Viktor Kovačić za najuspješnije ostvarenje u svim područjima arhitektonskog stvaralaštva u 2023.
Lifestyle Hotel Vitar, Bol/Brač (cca 2022.) — nominacija za Nagradu Viktor Kovačić.
Bijeli loft, Zagreb (2019.) — terapijski stan u središtu Zagreba, demonstracija „reset-pa-play" metodologije.
Sjedište Spectator Grupe, Radnička cesta Zagreb — nagrada Bernardo Bernardi za interijer.
Kuratorska praksa: 56. zagrebački salon arhitekture i urbanizma „PING — repozitorij budućnosti" (2021.); knjiga PING (preko 1500 stranica, u suradnji s Damirom Gamulinom, 2021.-2022.); instalacija „Doppelgänger" i nastup „Mirror/Mirror" na 23. Milanskom trijenalu „Unknown Unknowns. An introduction to Mysteries" (2022.).

Deklarirana metodologija. Studio UP se sustavno predstavlja kao tandem koji svakom projektu pristupa kao „posve novoj priči — reset, pa tek onda play", uz traženje „temelja ili sidra — predmeta, artefakta, ideje" iz koje se gradi novi svijet — pri čemu „polazište nikada nije u samoj arhitekturi" (formulacije iz portretnog teksta Ive Klobučar Srbić na dblog.hr — to su novinarske parafraze, ali ulaze u kritičku recepciju koju Studio UP nije demantirao). Sami Plejić i Pelivan u intervjuu za Journal of Architectural Education 75/1 (2021., Dayer/Rupnik/Mans) priznaju da je njihov početak bio „produktivna pogreška": „We made a mistake, a productive mistake, by combining the gymnasium and sport hall into one mono-volume and we proposed to wrap the whole structure in polycarbonate." (Plejić, JAE 2021.) Ova izjava je ključna za Maksimir: Plejić eksplicitno priznaje vrijednost spajanja različitih sportskih sadržaja u jedan mono-volumen, što je dijagram primjenjiv na stadionsko-trenažni kompleks.

Pozicija prema „vizualnom dojmu". Najava njihova predavanja u Oris Kući arhitekture 13. travnja 2026. „ZONAR / STELLAR" sadrži programsku rečenicu: predavanje se bavi „projektima koji osim vizualnog dojma, skrivaju dublje slojeve — koncept, eksperiment, emocije i povezanost s prostorom". To je gotovo doslovno paralelno s Perovićevom pozicijom („ne brzi vizualni efekt, nego suptilna igra prostora") — vidi dolje. Za Maksimir to znači zajednički otklon žirija od formalističke spektakularizacije.

Žirijska praksa i kuratorstvo. Plejić i Pelivan bili su selektori 56. Zagrebačkog salona (2021.); kurirajući „repozitorij budućnosti", sustavno su uključivali „neostvarene, nedosanjane, aktualne i pauzirane, odsutne, herojske i naivne, skicozne i realne… spekulativne, fiktivne, lagane i teške" projekte — što govori o naklonjenosti i spekulativnim, ne samo gradnji spremnim rješenjima. Plejić je također sudjelovao u žirijima UHA godišnjih nagrada, te kao predsjednik UHA-e potpisuje cijeli ciklus natječaja DAZ-a/UHA-e u 2025.-2026.

Pelivan — razlika. Lea Pelivan ima jednak autorski status u uredu; njezin profil je nešto jače prisutan u stambeno-interijerskim projektima i u akademskom kontekstu zagrebačkog AF-a. Plejić je više vezan uz institucionalnu (UHA) i sportsko-javnu liniju (Koprivnica). Ali za natječaj Maksimir oboje govore istim glasom — Studio UP je strogo dvoglavi autorski subjekt.

Anti-modeli i kritika. Studio UP nije objavio frontalne kritike pojedinih projekata, ali iz njihova rada implicitno proizlaze: protiv „signature" arhitekture, protiv naknadno aplicirane fasadne ornamentike, protiv programa koji guši javni parter. Hotel Zonar je manifestna suprotnost svemu što bi se danas zvalo „investicijska arhitektura" — zadržali su Jelinekov modernizam i pojačali ga, umjesto da ga zamijene.

# 2. VASA J. PEROVIĆ / BEVK PEROVIĆ ARHITEKTI — profil 2018-2026

Biografija i pozicija. Vasa J. Perović rođen je 1965. u Beogradu, diplomirao na Arhitektonskom fakultetu u Beogradu 1992., magisterij završio na Berlage Institutu u Amsterdamu 1994. Od 1997. s Matijom Bevkom (rođ. 1972., Ljubljana) vodi Bevk Perović arhitekte u Ljubljani; redoviti je profesor na Arhitektonskom fakultetu Univerze v Ljubljani od 2010. Bevk Perović su jedan od potpisa „slovenske škole" devedesetih (uz Ofis, Sadar+Vuga, Dekleva Gregorič, AKKA) — generacija koja je nakon raspada Jugoslavije internacionalizirala slovensku arhitekturu kroz nastupe poput projekta „six:pack" na Harvardu (kustos Mohsen Mostafavi). Grand Prix BIG SEE Architecture Award 2019. je najvažnija recentna zajednička regionalna potvrda ureda — okvir unutar kojega je objavljen i programatski intervju Bevka i Perovića.

Realizirani opus 2018-2026.

Islamski vjerski i kulturni centar (Džamija) Ljubljana (2020.) — Plečnikova nagrada 2020., Zlatni svinčnik 2020. Slovenska tiskovna agencija (STA, 22. lipnja 2020.) prenosi obrazloženje žirija: projekt je „izvanredan ne samo u nacionalnom nego i europskom kontekstu" i Ljubljana je njime „nakon nekoliko desetljeća konačno dobila još jedan komad vrhunske javne arhitekture razumne veličine".
Neue Galerie und Kasematten / Neue Bastei, Wiener Neustadt (2019.) — Piranesi nagrada 2019., Plečnikova nagrada 2022.
Obnova SNG Drama Ljubljana — pobjeda na međunarodnom natječaju, u izvedbi.
NUK II, Ljubljana — pobjeda na međunarodnom natječaju (dovršetak Plečnikove biblioteke); jedan od najvažnijih javnih ugovora u Sloveniji posljednjih dva desetljeća.
Vltavska filharmonija, Prag (2022.) — 3. nagrada (50 000 €) na međunarodnom natječaju iz kojeg je pobjedu odnio BIG (120 000 €); 2. mjesto Barozzi Veiga + Atelier M1 (80 000 €). Per Architects' Journal (18. svibnja 2022.): „a third of €50,000 was handed to Slovenian outfit Bevk Perović Arhitekti". To je trenutno najrelevantnija referencija Bevk Perovića za rad s ikoničkim javnim kompleksom na riječnoj obali.
Wohnhochhaus Nordbahnhof, Beč (u izvedbi).
Beogradska koncertna dvorana — neostvareni natječajni projekt (objavljen na bevkperovic.com).
Glavni autobusni kolodvor Ljubljana / sjedište SŽ — u portfelju 2024.-2026.
Vila L, Studio Kabinet 01, Kuća HP, stambeni kompleks Petrska Prag — recentni stambeni i kućni projekti.

Sportska arhitektura. Najvažnija referencija: Sportski centar Nogometnog saveza Slovenije (NZS) Brdo pri Kranju (sjedište i prateći paviljoni uz tri nogometna terena, otprilike 500 mjesta na pomoćnoj tribini). Bevk Perović su autori sjedišta NZS i paviljona unutar zaštićenog regionalnog krajobraznog parka; garderobe, fitness, wellness, spremišta i sva tehnička infrastruktura ukopani su ispod zelene padine, a samo VIP-paviljon izlazi iznad terena kao prozirni volumen od bijelog vidljivog betona lijevanog na licu mjesta. Ovo je za Maksimir ključna analogija: „ukapanje" u krajolik je dokazana i nagrađena strategija Bevk Perovića. (Napomena: službena stranica NZS-a — nzs.si — kreditira ARK Arhitektura Krušec za širi kompleks Brda; autorstvo nogometnih terena i pratećih paviljona je vjerojatno podijeljeno; provjeriti prije citiranja u prijavi.)

Druga relevantna referencija: Stambeni kompleks Brdo F6 — niz stambenih građevina u šumi, „ukopanih u teren prizemljem" („house next to a house" tipologija). Bevk Perović sustavno koriste kontinuitet topografije i šumske maske kao kompozicijsko sredstvo.

Deklarirana metodologija — Conditionalism. Monografski broj El Croquis 160 (Madrid, 2012., naslov „Conditionalism") sadrži intervju s arhitektima u kojem oni izrijekom kažu: „All we find are conditions", pripisujući frazu ranom Miesu i programski prihvaćajući mnoštvenost uvjeta s kojima se arhitekt suočava. U intervjuu uz dodjelu BIG SEE Architecture Award Grand Prix 2019. Perović produbljuje: „We are motivated by various difficulties (social, financial, political, bureaucratic) we are frequently faced with" i „we don't think that architecture (unfortunately), and architects (consequently) play an important role in our society" — programski humilitet, eksplicitno odbacivanje arhitekta-zvijezde.

„Much Ado About Nothing" — pozicija 2023.-2024. Perović je 2023. kurirao izložbu pod naslovom „Much Ado About Nothing", a koncept je proširio u predavanju u aut. architektur und tirol u Innsbrucku 25. siječnja 2024. (snimka dostupna na aut.cc). Programski sažetak (aut., siječanj 2024.): „Dabei geht es nicht um den schnellen visuellen Effekt, sondern um ein subtiles Zusammenspiel von Räumen, bei dem die Gebäude mit ihrem jeweiligen Standort harmonieren" („Ne radi se o brzom vizualnom efektu, nego o suptilnoj igri prostora u kojoj zgrade harmoniraju sa svojim mjestom"). Izložba je predstavila „umjetničke pozicije čiji je vezni element humoran, zaigran pristup — pristup koji je, po njegovu mišljenju, relevantniji od mnogih drugih, 'ozbiljnijih' i koji bi vrijedilo slijediti i u arhitekturi". Ovo je možda najvažnija pojedinačna izjava za razumijevanje Perovićevih preferencija u 2026.: anti-monumentalnost, naklonost igri, programska skromnost.

Pozicija prema Plečniku i slovenskoj tradiciji. U dugom intervjuu za archiweb.cz (Petr Šmídek, studeni 2018.) Perović kaže: „Plečnik's library is rightly considered one of the most significant buildings in Slovenian history… It is a masterpiece that is difficult to follow up on. It is similarly difficult to imagine completing the Eiffel Tower. We wrestled with the dilemma of how much we should relate to the historical building or go against it." I: „Through a series of fortunate circumstances, Slovenia could historically draw from such masters as Ravnikar or Plečnik. What also united us in six:pack was a sense of belonging to the Slovenian tradition and the need for its continual innovation." Za Maksimir to znači: Perović cijeni izrijekom dijalog s genius loci-jem i sviješću o povijesnom slijedu, što za Maksimir znači respektiranje aksijalnosti, parka i postojeće tipologije Maksimirske ulice.

Anti-signature pozicija. Perović izrijekom odbacuje „brendiranu" arhitekturu: „People more easily recognize a Chipperfield house in Taipei, New York, or Prague, but our projects do not have this strong character" (archiweb 2018.). Svaki projekt je rezultat specifičnih uvjeta — nije aplicirani „stil".

Žirijska praksa. Perović je sjedio u žiriju Mies van der Rohe Awarda 2009. Per arhivu miesarch.com / Arquitectura Viva, „The jury, chaired by Francis Rambert, includes: Ole Bouman, Irena Fialová, Fulvio Irace, Luis M. Mansilla, Carme Pinós and Vasa J. Perović" — i taj je žiri Studio UP-u dao Specijalno priznanje za nadolazeće arhitekte za Gimnaziju u Koprivnici. To je prvi i ključni dokaz da Perović i Plejić već imaju zajedničku žirijsku povijest u kojoj je Perović vrednovao Plejićev rad pozitivno — i to upravo za sportsku tipologiju. Perović je i član žirija natječaja Delta-Porto Baroš Rijeka 2013. (uz Eliu Zenghelisa, Vedrana Mimicu, Pippa Ciorra, Maroja Mrduljaša). Redoviti je sudionik žirija ZAPS, Piranesi nagrade i Plečnikovih odlikovanja.

Komentari o Stožicama / Beogradu / Maksimiru. Nije pronađen niti jedan eksplicitan komentar Perovića o Stožicama (Sadar+Vuga, 2010.) ili o Maksimiru. Sam Bevk Perović nije nikada ušao u natječaj za stadion u Sloveniji — što znači da Maksimir nije „resentmentska" tema. Beogradska koncertna dvorana iz njihova portfelja je gradski projekt, ne sportski.

# 3. ZAJEDNIČKA ANALIZA — što Plejić + Perović znače za Maksimir

Točke konvergencije.

Anti-spektakl, programska skromnost. Perović („ne brzi vizualni efekt, nego suptilna igra prostora", aut. 2024.) i Plejić („osim vizualnog dojma — dublji slojevi", Oris 2026.) eksplicitno odbacuju ikoničku fasadu kao primarno autorsko sredstvo. Stadion-skulptura tipa Allianz Arene, Tottenham Hotspur ili Stožica vjerojatno neće proći.
Tipološka jasnoća i mono-volumen. Plejić u JAE 2021. priznaje „produktivnu pogrešku" spajanja gimnazije i sportske dvorane „u jedan mono-volumen omotan polikarbonatom" — što je metoda primjenjiva na Maksimir (stadion + trenažni + servisni programi kao jedan koherentan dijagram, ne kao zbirka paviljona).
Ukapanje u krajolik. Bevk Perović je provjeren autoritet ukapanja (NZS Brdo, F6) — Plejić nije eksplicitan, ali njegov pristup Hotelu Zonar (zadržati izvornik, pojačati javni parter) ide istom logikom: minimalna nova „masa" iznad zemlje, maksimalan učinak.
Natječaj kao primarno autorsko polje. Bevk Perović (archiweb 2018.): „u našem portfelju ćete naći vrlo malo projekata koje nismo dobili na natječaju"; Studio UP od Koprivnice (2003.) preko Spectatora, ZICER-a, do Zonara — isto. Obojica vjeruju u natječajni sustav i očekuju da pobjednik bude zrelo razrađen koncept, ne efektna naslovnica.
Materijalni iskaz / vidljivi beton i lagane membrane. Bevk Perović — bijeli vidljivi beton (džamija, NZS VIP paviljon, Kasematten); Studio UP — polikarbonat (Koprivnica), zadržani modernistički sloj (Zonar). Obojica favoriziraju istinitost materijala umjesto „skin"-ova.
Postjugoslavenski regionalni dijalog. Perović Beograd-Amsterdam-Ljubljana, Plejić Rijeka-Zagreb. Obojica su dio iste generacije (Plejić je 12 godina mlađi, ali generacijski profilira nakon Bevk-Perovićeva Mies Award 2007. i Studio UP Mies Special Mention 2009.). Perović je već nagrađivao Plejića 2009. — tu postoji dokazana profesionalna naklonost.

Točke divergencije.

Plejić je konceptualno-grafički, kuratorski (PING, Milan Trijenale, „repozitorij budućnosti") — naklonjen spekulativnoj i performativnoj dimenziji projekta.
Perović je materijalno-krajobrazni (Brdo, Kasematten, džamija) — naklonjen jednoj jakoj graditeljskoj ideji koja se konzistentno provodi.
Za Maksimir to znači da projekt mora imati i jaku konceptualnu „priču" (sidro koje Studio UP traži) i jaku materijalno-krajobrazu izvedbu (uvjete koje Bevk Perović prati).

Suradnja. Nije dokumentirana izravna suradnja Studio UP × Bevk Perović (zajednički natječajni timovi, knjige, paviljoni). Postoji međutim institucionalni krug — Days of Oris, Piranesi, slovensko-hrvatska izložba „Nove trajektorije" Mariane Ibanez na Harvardu (2008.) — u kojem se susreću. Mies van der Rohe Award žiri 2009. (predsjedavao Francis Rambert, članovi Bouman/Fialová/Irace/Mansilla/Pinós/Perović) dao je Studio UP-u Specijalno priznanje za Koprivnicu — to je jedini dokumentirani slučaj zajedničke žirijske odluke koji uključuje obojicu (Perović kao žiri, Plejić kao laureat) — i govori jasno: Perović vrednuje Studio UP-ov koprivnički model.

Dokumentirani „anti-modeli". Nije pronađena eksplicitna javna kritika nijednog suvremenog stadiona od strane Plejića ili Perovića. Indirektno: Perović sustavno kritizira „signature" arhitekturu (Chipperfield primjer); Plejićeva strategija Zonara je implicitna kritika ruše-pa-gradi pristupu. Stožice (Sadar+Vuga) nisu javno komentirane — ali Perović je u istoj generaciji slovenskih ureda i nije ulazio u stadionske natječaje, što sugerira tihu distancu.

# 4. STRATEŠKI UVIDI — 7 konkretnih preporuka za natjecatelja

Stadion kao krajobrazni rez, ne kao ikona. Predložiti rješenje u kojem tribine, servisi i parking propadaju ispod razine terena ili se ukopavaju u umjetni „brijeg" uz park Maksimir, a iznad zemlje ostaje minimalna „svjetlosna kruna" tribina. To je doslovna Bevk-Perović strategija Brda — vjerojatno najveća pojedinačna karika prema dopredsjedniku žirija.
Materijalna istinitost: bijeli vidljivi beton + lagana prozirna membrana / polikarbonat / ETFE. Kombinacija „težak postament + lagana kruna" je rječnik koji čitaju i Perović (Kasematten, NZS VIP paviljon) i Plejić (polikarbonat Koprivnica). Izbjegavajte metalne fasadne „ljuske" tipa Allianz, parametarske mreže, LED-spektakle.
Jasan tipološki dijagram, mono-volumen. Stadion + 3 trenažna terena + garaža + sjedište kluba: tretirati kao jedan koherentan dijagram, ne kao zbirku paviljona. Plejićeva izjava o „produktivnoj pogrešci" spajanja u mono-volumen (JAE 2021.) je gotovo doslovan poziv.
Javni parter 365 dana godišnje. I program natječaja i obrazloženje UHA žirija za Zonar 2023. („vibrantni gradski reper s inovativnim dizajnom i javnim prostorima koji aktivno doprinose životu grada") traže da prizemlje stadiona bude javni, ne-utakmični prostor — kafić, co-working, dvorana za male događaje, izložbeni prostor. Pokazati ovo eksplicitno u tlocrtima i presjecima, ne samo u tekstu.
Dijalog s parkom Maksimir, ne konfrontacija. Perović o Plečnikovoj biblioteci: „wrestled with the dilemma of how much we should relate to the historical building or go against it". Maksimir park je „Plečnik" ove lokacije. Aksijalnost, vizure prema parku, kontinuitet zelene mase preko stadiona (zeleni krov, drvoredi koji prelaze tribinski zid) — sve to čita oba žirija.
„Conditionalism" u tekstualnom dijelu — eksplicitno. Tekst koji prati ploče mora biti pisan jezikom uvjeta, ne jezikom efekta. Umjesto „naš projekt nudi spektakularan doživljaj", pisati: „projekt odgovara na X uvjeta: UEFA IV kategorija, kontinuitet parka, post-potresna seizmička svijest, lokalna materijalnost, niskougljični životni ciklus". Perović će to prepoznati kao svoj rječnik (El Croquis 160: „All we find are conditions").
Niski ugljični otisak + drvena konstrukcija krova. Vltavska filharmonija — gdje je Bevk Perović bio 3. mjesto (50 000 €) — pobijedila je BIG-ovim projektom čije su drvene stropove planirano izraditi od drva sa Šumave; per IPR Prague (svibanj 2022.): „The authors of the design turn to Šumava, to the sources of the Vltava River — this is where the wood that will be used in the construction of the building should come from. The wooden ceilings will permeate from the exterior to the interior." Trenutno najsigurniji put prema „prvoj ligi" velikih europskih sportsko-kulturnih objekata je lamelirano drvo (CLT / glulam) za konstrukciju krovne membrane stadiona, kombinirano s recikliranim betonom za postament. To je tema koju Perović eksplicitno prati od 2022. i koja se uklapa u Plejićevu „dublju slojevitost".

Što izbjegavati.

Parametarske bionomske ljuske („meduze", „zmajeve ljuske", asocijacije na dres).
Naknadne narativne fasadne intervencije (LED, holografski printovi, nacionalni simboli).
Solitarni stadion na praznom platou — bez urbane integracije.
Korporativne VIP-zone kao primarni urbani fokus (program traži najmanje 40 VIP loža, ali to ne smije postati arhitektonska tema).
Pozivanje na Allianz Arenu, Tottenham, Wanda Metropolitano, Stožice kao referencije — to je rječnik suprotan onome što ovaj žiri zastupa.

# Caveats

JAE 2021. intervju je iza paywalla; verbatim su dostupne samo uvodne rečenice na jaeonline.org.
„Pragmatic dreamers / reset then play" formulacija dolazi iz novinarskog portreta Ive Klobučar Srbić (dblog.hr), nije izravna autorska izjava — koristiti oprezno.
El Croquis 160 „All we find are conditions" je izvučeno iz objavljenog intervjua s arhitektima (potvrđeno u višestrukim distribucijskim opisima izdanja), s njihovim eksplicitnim pripisivanjem ranom Miesu.
Autorstvo NZS Brdo Sportskog centra: na bevkperovic.com naveden kao njihov projekt („football association hq"); službena stranica NZS-a kreditira ARK Arhitektura Krušec za širi kompleks — autorstvo paviljona (Bevk Perović) i terena/glavne strukture (ARK) je vjerojatno podijeljeno; provjeriti prije citiranja u prijavi.
Nije pronađen niti jedan eksplicitan javni komentar nijednog od dvojice o Maksimiru kao temi — kompas se mora čitati iz širih metodoloških izjava, ne iz izravnih izvora.
Ostala 4 člana žirija (Kersten Geers / OFFICE KGDVS, François Chas / NP2F, Mia Roth-Čerina, Nenad Fabijanić) nisu obrađeni u ovoj analizi — preporuka je da se nakon ovog profila izrade analogni profili barem za Geersa (Belgija — OFFICE KGDVS dijeli s Perovićem anti-ikoničku poziciju i isti kompetitivni krug) i Roth-Čerinu (Hrvatska, akademski autoritet AF-a), koji s Plejićem i Perovićem čine vjerojatnu glasačku jezgru od 4-5 glasova.