# Mediji, politika i konkurencija

Istraživanje za međunarodni arhitektonsko-urbanistički natječaj Stadion Maksimir i SRC Svetice (Grad Zagreb / DAZ, 2026). Tema: javni narativ, političke izjave, medijsko praćenje, kontroverze, „saga“, konkurencija i očekivanja navijača.

# Izvršni sažetak

Natječaj raspisan 20. ožujka 2026. dolazi nakon 27 godina imovinsko-pravnog spora koji je riješen u veljači 2024., te nakon sporazuma Grada Zagreba i Vlade RH iz veljače 2025. o sufinanciranju 50:50. Dominantni medijski narativ je „konačno se kreće“ — kombinacija olakšanja, opreza i skepse. Politički je projekt iznimno osjetljiv jer prvi put u 25 godina ujedinjuje lijevo-zelenu gradsku vlast (Možemo!, Tomašević/Korlaet) i desnu središnju vlast (HDZ, Plenković/Glavina) oko jedne građevine; istovremeno HNS-om predsjedava Zvonimir Boban koji se javlja kao garant nogometne logike, a GNK Dinamo je formalno korisnik. Procijenjeni trošak izgradnje stadiona je 175 mil. € + ~30 mil. € infrastrukture = ~205 mil. € bez PDV-a (natječajni programski iznos je 204,225 mil. €). Kapacitet od 35.000 mjesta UEFA kategorije IV. donesen je kao kompromis između želje za „nacionalnim stadionom“ i ekonomske održivosti. Glavne kontroverze koje treba pratiti: (1) omjer 50:50 i tko je u poziciji „uzeti zasluge“, (2) odnos prema parku Maksimir i konzervatorska zaštita, (3) 35.000 mjesta — premalo ili previše?, (4) rušenje 2027., gradnja 2029. — gdje će Dinamo i reprezentacija igrati u međuvremenu?, (5) opće pitanje urbanog otvaranja SRC Svetice javnosti. Najjači konkurenti dolaze iz regije (Slovenija, Belgija/Francuska kroz ocjenjivački sud) i imaju jak referentni okvir kroz Poljud i Mostar.

# 1. Službene objave i izjave

Datum „nultog dana“: 20.3.2026. — službeno raspisivanje natječaja kroz Vlada RH, Grad Zagreb, HNS, DAZ i namjensku web stranicu stadion-maksimir.zagreb.hr.

Tomislav Tomašević (gradonačelnik, Možemo!). U zajedničkim priopćenjima Grada i Vlade pozicionira projekt kao dokaz da „grad može isporučiti i velike kapitalne investicije“ unatoč ideološkim razlikama s državnom vlasti. Tomašević je član Ocjenjivačkog suda. U ranijim istupima (HRT Radio Sljeme, listopad 2025., izjava Korlaeta) projekt je više puta najavljivan za „kraj ožujka 2026.“ — što je i ispunjeno. Politički je za njega ovo najveći infrastrukturni projekt mandata i ulazi u predizbornu narativu uz nadolazeće lokalne izbore.

Luka Korlaet (zamjenik gradonačelnika, ovlašteni arhitekt). Zamjenik je člana Ocjenjivačkog suda i operativna osoba projekta. Iz medijskih istupa proizlazi da Korlaet inzistira na kvalitetnoj urbanističkoj logici (cjeloviti pristup zonama A+B+C+D, ne samo stadion), na otvorenom natječaju (a ne pregovaračkom postupku ili Design-Build modelu) i na uvažavanju zaštite parka Maksimir. Korlaet je kao ovlašteni arhitekt s legitimitetom u struci najvažnija veza između politike i DAZ-a. Njegov uvodnik u Natječajnom programu (sa Tomaševićem) eksplicitno opisuje lokaciju kao „istočna vrata prema središtu grada“.

Tonči Glavina (ministar turizma i sporta, HDZ). Član Ocjenjivačkog suda. Glavina projekt pozicionira kao državni interes — nacionalni stadion za hrvatsku reprezentaciju, kandidatura za EURO 2032. (zajednička s Italijom). Glavina je politički „izabran“ kao mlad i operativan ministar; ulog HDZ-a je da kapitalna investicija ne ostane samo Tomaševićeva pobjeda.

Zvonimir Boban (predsjednik HNS). Najjača „mekana sila“ u Ocjenjivačkom sudu — nije ovlašteni arhitekt, ali nosi narativnu težinu (legendarni nogometaš, simbol 13.5.1990.). Njegovo prisustvo u sudu legitimira projekt prema navijačima i nogometnoj javnosti i istovremeno upozorava da rješenje mora biti „pravi nogometni stadion“ — atmosfera, blizina, akustika, identitet — a ne sterilna multifunkcionalna arena.

GNK Dinamo. Klub je korisnik, ne naručitelj. Već 2010./11. uložio je u djelomičnu obnovu (travnjak, drenaža, sjedala). Klub ima dugogodišnji zakup; uvođenje države kao sufinancijera mijenja odnos vlasništva i korištenja. Klub treba osigurati gdje igra 2027.–2029. — implicitno Rujevica, Aldo Drosina, ili novo privremeno rješenje.

DAZ (Društvo arhitekata Zagreb). Provoditelj natječaja, predsjednica Ana Boljar. Komunikacija DAZ-a fokusirana je na transparentnost, anonimnost i procesnu vjerodostojnost — što je strateški cilj jer je struka zadnja dva desetljeća gledala niz netransparentnih izravnih dodjela (Alpine-Bau 2008., razni JPP modeli).

Vlada RH / Plenković. U pozadini sporazuma 2025. — premijer je osobno potpisivao memorandum. Plenkovićeva ključna izjava: „Novi stadion Maksimir bit će moćna arhitektonska poruka o tome što je nogomet za Zagreb i za Hrvatsku“ (vlada.gov.hr). Tom rečenicom Vlada eksplicitno traži arhitekturu kao izraz nacionalnog identiteta — ne samo funkcionalni objekt. Plenković povezuje stadion sa 114 godina tradicije Dinama, svjetskim medaljama reprezentacije i dolaskom klubova iz Lige prvaka koji „moraju vidjeti da su došli u zemlju koja je osvojila svjetske medalje“. HDZ-ova računica: nacionalni stadion + kandidatura za EURO 2032. (Italija/HR) + diplomacija prema FIFA/UEFA. Politički rizik: ako projekt zakaže, gubi obje strane.

Dinamo (Ivan Nauković, izvršni odbor). Klub će se prijaviti za poziciju operatera stadiona — preuzima sve troškove održavanja i prihode od komercijalizacije, dok je vlasništvo Grada i Vlade. Naukovićeva izjava: „Grad i Vlada grade i financiraju pola-pola, što znači da grade sportski objekt“ — formulacija koja štiti Dinamo od optužbi za izravnu subvenciju privatnom klubu.

# 2. Medijsko praćenje — kronologija i dominantni narativi

Faza 1 — sporazum (veljača 2025.): Memorandum o sufinanciranju potpisan između Tomaševića i Plenkovića. Telegram.hr ironično bilježi „Tomašević i Korlaet s hrpom HDZ-ovaca“ — naglašava politički neobičnu koaliciju Možemo + HDZ. Direktno.hr uokviruje kao „megaprojekt koji se čeka desetljećima“. Index.hr (vijesti) javlja procjenu €5.000/sjedalu i upozorava: „u 24 godine za 900 milijuna naših kuna dobili smo najružniji stadion u Europi“ (referencirano u kasnijim člancima).

Faza 2 — najava natječaja (jesen 2025.): HRT Radio Sljeme prenosi Korlaetovu najavu da javni urbanističko-arhitektonski natječaj „ide do kraja ožujka iduće godine“ — što je i ispunjeno. Index.hr (2710226) objavljuje detaljne podatke o programu: 2 razine tribina (donja veća za male utakmice), ~900 VIP loža, 2.000–2.500 biznis sjedala sa zapadne strane, hotel za igrače, klinika, muzej, fan-shop, coworking, dvije restorana — projekt izrazito komercijalno orijentiran.

Faza 3 — službena objava (20.3.2026.): Sinkronizirano javljaju: Vlada.gov.hr, Zagreb.hr, GNK Dinamo, HNS, DAZ, HRT Sport, tportal, Index, Jutarnji, Večernji, 01portal, ZZPUG. Bloomberg Adria prilazi iz biznis-kuta: „nakon 30 godina muke i 400 milijuna eura troškova, Zagreb dobiva pristojan stadion“ — naslov koji dominira narativom „od skandala do projekta“.

Dominantni narativi:

„Konačno se kreće“ — olakšanje nakon 30 godina, podržano i u lijevim (Index, Telegram) i desnim (Večernji, HRT) medijima. Naracija „simbolički kraj sage“.
„Politički neobičan brak“ — Telegram, N1, Index naglašavaju da Možemo i HDZ surađuju; konzervativni mediji to vide kao zrelost države, ljevica kao pragmatizam Tomaševića, kritičari kao prešućeni dogovor o utjecaju.
„Cijena po sjedalu = 5.000 €“ — referenca na Opus Arenu (Osijek), benchmark koji legitimira budžet ali otvara prostor za usporedbu.
„Korupcijski spomenik koji konačno pada“ (Bloomberg Adria, Index) — kontrastiranje s Bandićevim Alpine-Bau (250 mil. €, austrijska istraga, ~1,2 mil. € navodnog mita).
„Arhitektura kao nacionalni iskaz“ (Plenković, Vlada) — sportska arhitektura kao identitet, ne infrastruktura.
Skepsa struke i navijača — komorni narativ na ZonaDinamo, SkyscraperCity, dijelom i u arhitektonskom diskursu (vidi sljedeću točku): „premali za nacionalni, prevelik za Dinamovih 25.000“; „što ako se opet promijeni vlast?“; „gdje će Dinamo igrati 2027.–2029.?“.

Arhitektonska press: Arhitektura.hr, Oris, portal DAZ-a (d-a-z.hr) za sada uglavnom prenose službene informacije — nema dubinske kritičke analize. DAZ je organizirao dva predavanja (dr. sc. Hela Vukadin-Doronjga; Marija Barović i Zorana Protić) kao informativnu pripremu za natjecatelje. Očekuje se da će kritička recepcija eksplodirati nakon javnog predstavljanja radova (rujan/listopad 2026.) — to je trenutak kad struka uobičajeno reagira (vidi recepciju natječaja za Trg žrtava fašizma, Sveučilišnu knjižnicu Rijeka itd.).

Manjak u medijskom polju: vrlo malo dubinske analize o konzervatorskom statusu parka Maksimir, o prometu na dan utakmice (35.000 ljudi prema kapacitetu Maksimirske/Svetica/Borongaja), o ekološkom otisku rušenja, te o scenarijima za vrijeme gradnje. Sve su to praznine koje stručna struktura natjecatelja može pretvoriti u argument.

# 3. Kontroverze

3.1. Politički background „neobičnog braka“. Možemo!-ova ekipa (Tomašević/Korlaet) i HDZ-ov vrh (Plenković/Glavina) dogovorili su financiranje 50:50 unatoč svim drugim ideološkim sporovima. Telegram to bilježi cinično („hrpom HDZ-ovaca“); analitičari (N1, tportal) vide pragmatični kompromis: HDZ ne može sam financirati 100% (politički neizdrživo prema ostatku Hrvatske), Tomašević ne želi opet propali projekt; Dinamo (klub bliži desnici, posebice nakon Mamićeva izlaska i reformi 2022.) i HNS (Boban) djeluju kao neutralna zona koja oba krila može prihvatiti.

3.2. Financijska pitanja. Trošak izgradnje 204,225 mil. € bez PDV-a (u Uvjetima natječaja, str. 18) odnosi se samo na nogometni kompleks (zona C). To znači stadion 35.000 mjesta + glavni pomoćni teren s 1.500 mjesta + 2 pomoćna terena + podzemna garaža + uređenje vanjskih površina. Cijena po sjedalu ~€5.000 (Tomašević): u okviru evropskih standarda (Opus Arena Osijek bila je benchmark; Puskás Aréna Budimpešta ~€7.500/sjedalu; Stadion Rajko Mitić ~€3.000/sjedalu). Otvoreno pitanje: trošak SRC Svetice (atletski stadion, dvorane) nije uključen u 204 mil. € — ostaje za buduću fazu i predstavlja nepoznati daljnji javni trošak. Kritičari (npr. pravnik Goran Vojković prema Bloomberg Adria) postavljaju načelno pitanje zašto se javnim novcem financira komercijalno profitabilan klub — odgovor je formula „vlasništvo Grad+Vlada, operater Dinamo putem javnog natječaja“.

3.3. Kapacitet — 35.000. Najtoplija arhitektonsko-sportska debata.

Pristaše: kategorija UEFA IV. (preduvjet za EURO 2032., financija UEFA, Liga prvaka domaćinstva); usporediv s Poljudom (35.000) — Zagreb ne smije biti manji.
Kritičari (ZonaDinamo, SkyscraperCity, dio struke): Dinamo na 443 domaće utakmice od 25.000+ gledatelja imao samo 17 puta (3,84%); od 101 europske utakmice 28 puta ≥25.000. Manji stadion (25.000–28.000) imao bi puno bolju atmosferu i ekonomičnu eksploataciju. Prijedlog reverzibilne arhitekture (gornji prsten otvoren samo za velike utakmice) već je u programu (donja veća tribina) — ali nije dovoljno.
Strateška implikacija za natjecatelje: rješenje koje vidno tematizira flexibilitet (uklopljiv gornji prsten, lokalno gašenje sekcija, projekcija manjeg formata) ima dvije publike — UEFA-u i ZonaDinamo navijačku ekonomiju.

3.4. Odnos prema parku Maksimir. Park je zaštićen i kao spomenik parkovne arhitekture (1948./1964.) i kao kulturno dobro Z-1528. Najproblematičnija je sjeverna fasada (sadašnja sjeverna tribina Filipović/Kincl gabaritom narušava odnos prema parku). Konzervatorska struka (HRZ, Ministarstvo kulture i medija) dosad se nije medijski oglasila — što je samo po sebi rizik, jer se mišljenje očekuje u fazi glavnog projekta i moglo bi izmijeniti pobjedničko rješenje. Ekološki kut (zelene udruge Zelena akcija, Sindikat biciklista) za sada šuti; medijska analiza očekivana je tek nakon predstavljanja radova.

3.5. Kapacitet vs. atmosfera vs. udobnost. Boban je u medijima ranijih godina inzistirao na „pravom nogometnom stadionu, blizu terena, akustika, identitet“. Program (~900 VIP loža, 2.000–2.500 biznis sjedala, hotel za igrače, restorani) ide u suprotnom smjeru — komercijalizacija. Tenzija između populističke atmosfere (sjeverna tribina BBB) i VIP ekonomije (zapad) bit će ključno arhitektonsko pitanje.

3.6. Gdje Dinamo igra 2027.–2029.? Tomašević ne odgovara direktno; rekonstrukcija Kranjčevićeve (>€40 mil.) je u tijeku — Lokomotiva odlazi, Dinamo preuzima privremeno. Otvoreno pitanje za reprezentaciju — Rujevica (Rijeka), Opus Arena (Osijek), Aldo Drosina (Pula) ili Maksimir do posljednjeg dana.

# 4. „Saga o Maksimiru“ — sažetak za narativni kontekst

Detaljna kronologija (Sokolski stadion 1934., Turina/Neidhardt 1946.–1961., Tušek 1970., Univerzijada 1987., Filipović/Kincl 1995.–1999., Njirićev „Plavi vulkan“ 2008., Alpine-Bau 2008., PROARCH 2014., bazenski kompleks Bakić/Kulstrunk 2005.–2016., potres 2020.) detaljno je obrađena u research/03-lokacija-povijest.md. Ovdje su samo medijsko-politički naglasci koji upravo sad oblikuju javnu percepciju natječaja.

Zašto je rekonstrukcija desetljećima zapinjala. Šest isprepletenih razloga:

Izgubljena kandidatura za EURO 2012. dodijeljena Poljskoj/Ukrajini — Hrvatska je izgubila ne samo politički moment, već i UEFA-ino sufinanciranje. Bez tog katalizatora svaki je projekt postajao „čisto naš trošak“ na koji nije postojao politički apetit.
Korupcijska sjena Bandića i Alpine-Bau (~250 mil. €, austrijska istraga, ~1,2 mil. € navodnog mita) — projekt zaustavljen 2012., postao je sinonim hrvatske disfunkcionalnosti.
Imovinsko-pravni spor s Nadbiskupijom zagrebačkom oko zemljišta — 27 godina; tek u veljači 2024. postignut sporazum. Bez njega ni jedan natječaj nije imao stabilan temelj.
Konzervatorska zaštita stadiona (preventivna zaštita iz 1987.) — paradoksalno se pretvorila u „zaključavanje“: ne smije se srušiti, a ne može se obnoviti.
Nestabilnost gradskih vlasti (Bandić-era → kratke koalicije → Tomašević 2021.). Svaka nova vlast otvarala je novi projekt, ne nastavljajući prethodni.
Sukob klub vs. grad oko vlasništva i operatorstva — Mamićeva era Dinama bila je velika prepreka transparentnosti.

Zašto je sada drugačije. Pet faktora se po prvi put usporedo poklopilo:

Imovinski spor riješen (2024.).
Sporazum o sufinanciranju 50:50 potpisan (veljača 2025., u pisanom obliku).
Mamićeva era završena — Dinamo institucionalno demokratiziran (novi statut 2022., izvršni odbor Nauković).
Politička stabilnost na obje strane — Tomašević nakon prvog mandata uspješno reizabran, Plenković u trećem mandatu.
EURO 2032. zajednička kandidatura HR/IT kao vanjski rok-pritisak (UEFA donosi odluku 2026./2027.).

Što ostaje rizično. Lokalni izbori u Zagrebu (proljeće 2026./2029.); promjena Vlade RH (parlamentarni izbori 2027./2028.); rast cijena građenja (već je 204 mil. € procjena na dan objave); dugotrajne konzervatorske procedure (nakon natječaja); navijačke kontroverze; potencijalne tužbe natjecatelja na rezultat (kao u Hajdukovu slučaju Poljud — i to spada u rizik). Pobjedničko rješenje mora biti toliko snažno i argumentirano da pretrpi sve faze.

# 5. Konkurencija — tko će se prijaviti i tko su favoriti

Domaći uredi koji su gotovo sigurno u natjecanju:

3LHD (Zagreb; Saša Begović, Marko Dabrović) — vodeći hrvatski projektni biro za velike javne objekte; iskustvo s Hotelom Lone, Memorijalnim centrom Vukovar, Maslinom u Splitu. Sportska arhitektura: nije im primarna ekspertiza, ali kapacitet imaju.
NFO (Nenad Fabijanić — ali on je član OS, dakle isključen iz natjecanja; ured eventualno preko mlađih partnera bez Fabijanića).
Studio UP (Toma Plejić — predsjednik OS, isključen).
Roth & Čerina (Mia Roth-Čerina — član OS, isključena).
Produkcija 004 (Mitra Maitra, Dragana Vlatković) — Esseker Centar Osijek, hitni terminal Zagreb; ambiciozni i s referencama.
Sangrad + AVP (Vedran Pedišić) — velika javna zaduženja.
Njirić+ (Hrvoje Njirić) — autor neizvedenog „Plavog vulkana“ 2008.; simbolički veliki ulog, mogućnost povratka tematici nakon 18 godina.
PROARCH (Davor Mateković) — pobjednik 2014. natječaja za HANC; logičan natjecatelj.
Penezić & Rogina — pobjednici 2006. za rukometni centar Svetice; institucionalna kontinuiteta.
Filipović & Kincl — autori rekonstrukcije 1995.–1999.; politički osjetljivo, vjerojatno se neće pojaviti.
Bakić & Kulstrunk — autori realiziranog bazenskog kompleksa Svetice; specijalni izazov integracije sa svojim postojećim objektom, ali mogući sukob interesa.

Regionalni i međunarodni uredi (vjerojatni favoriti):

Bevk Perović Arhitekti (Ljubljana) — dopredsjednik OS Vasa Perović, dakle isključen; ali utjecaj na očekivanja je realan (sloboda artikulacije, racionalan moderni izraz).
SADAR+VUGA (Ljubljana) — autori stadiona Stožice (16.000 mjesta + dvorana Stožice 12.000, otvoreno 2010.); landform arhitektura („potonuli krater u parku“) — paradigmatski regionalni benchmark za stadion u parku. Vrlo vjerojatni natjecatelj; ako se prijave, dolaze kao prvi favorit zbog tipološke specifičnosti.
OFIS Arhitekti (Ljubljana) — iskustvo sa stadionom u Boriskim/Murska Sobota; lakša konkurencija.
Dekleva Gregorič Arhitekti (Ljubljana).
3LHD + međunarodni partner — uobičajeni hrvatski model za velike natječaje.
Office KGDVS (Bruxelles; Kersten Geers — član OS, ured kao isti pravni subjekt isključen) — utjecaj na ukus suda: minimalizam, racionalne tipologije, postmodernistička sklonost klasičnoj formi.
NP2F (Pariz; François Chas — član OS, isključen) — utjecaj: hibridni programi, javni prostor.
Herzog & de Meuron — globalni standard sportskih objekata (Allianz Arena, Pekinški „Bird's Nest“, Stade Bordeaux); mogući prijavitelji u konzorciju s domaćim uredom.
Populous, AFL Architects, GMP, HOK, MEIS, Schulitz Architekten — globalni sport-specijalisti; vjerojatni natjecatelji kroz konzorcije.
OMA, BIG, MVRDV — manje vjerojatno za realizaciju, ali simbolički bi se mogli pojaviti za prvu nagradu kao „arhitektonska poruka“ koju je Plenković najavio.

Regionalni referentni natječaji i pobjednici:

Stadion Stožice (Ljubljana, 2007.→2010.): Sadar+Vuga — landform arhitektura, integracija s gradskim parkom, javno-privatno partnerstvo (poslovni park ispod plateaua). Najjača tipološka referenca za Maksimir.
Stadion HNK Rijeka — Kantrida (Siniša Zdjelar / ZDL Studio, ~150 mil. €): rotacija sjever-jug, kontekst stijena, nominacija za World Stadiums Awards 2024.
Stadion Hajduka — Poljud (Split, 2023.–): NIJE bilo otvorenog natječaja, Grad Split i Ministarstvo turizma vode kroz javnu nabavu, vrijednost ~25 mil. € za sanaciju krova i konstrukcije. Politika u Splitu (Puljak, Možemo!) ostavila otvorenu opciju selidbe Hajduka. Poljud je negativni primjer — bez natječaja nestaje kvaliteta.
Stadion Rajko Mitić (Beograd, rekonstrukcija u tijeku): Crvena zvezda planira rekonstrukciju ~€60 mil.; bez međunarodnog natječaja.
Stadion Loznica/Grbavica (Sarajevo) — manji projekti, ne usporedivi.
EURO 2024 Njemačka — referenca za UEFA kategoriju IV. stadione iste skale (Stuttgart MHPArena 60.000, ali također rekonstrukcija; Düsseldorf Merkur 50.000).

Strateška opažanja za pripremu natječaja:

Ocjenjivački sud (Plejić, Perović, Geers, Chas, Fabijanić, Roth-Čerina + politika + Boban) ima dvostruko europsko-jugoslavensko-modernistički ukus — minimalizam, racionalna struktura, jak odnos prema krajobrazu. Spektakl bez kontekstualne logike vjerojatno neće proći.
Vasa Perović kao dopredsjednik je operativna anchor točka — njegov regionalni stil (slovenska škola) implicira da landform/krajobrazna integracija ima veliku prednost nad ikonografskim stilom.
Boban traži „pravi nogometni stadion“ — kompaktni gabarit, krov koji čuva atmosferu, navijačka tribuna. Mediteranski/jugoslavenski sportski narativ.
Tomašević i Korlaet traže otvoreni grad sporta — javni prostor 365 dana godišnje.

# 6. Očekivanja javnosti i navijača

Bad Blue Boys i Dinamova navijačka zajednica. Najvažniji glas u medijskoj sferi (forumi ZonaDinamo, Facebook, Telegram). Glavni zahtjevi:

Sjeverna tribina (tradicionalno BBB-ova) — strma, blizu terena, monolitna, bez VIP-a u sredini. Tradicija seže u Filipović/Kincl rekonstrukciju.
Spomen-obilježje BBB-ovima poginulima u Domovinskom ratu — obvezno se zadržava (Natječajni program, str. 64).
Atmosfera — akustika krova nad sjeverom; manji kapacitet (28.000) prihvatljiviji od 35.000 koji se neće puniti.
Identitet kluba — neki argumentiraju da je Maksimir „posvećeno mjesto“ (Bobanov udarac 13.5.1990.) i ne smije postati sterilna „arena“; drugi prihvaćaju novi početak.
Komunikacija s klubom — BBB redovno kritiziraju upravu klub Vlahović/Barišić te traže glas u dizajnu sjeverne tribine.

Šira nogometna javnost. Hrvatska reprezentacija je u zlatnom dobu (Svjetska 2018., 2022., Liga nacija 2023.). Stadion mora biti „dostojan vatrenih“ — argument koji koriste i Plenković i Tomašević. Argument za 35.000 (a ne 25.000) dolazi upravo odavde.

Lokalna stanovnička zajednica. Maksimirska, Svetice, Borongaj, Žitnjak — stanovnici četvrti. Glavni strahovi (na temelju ranijih iskustava sa Sveticama): buka, parking u stambenim ulicama, gubitak zelenila, gradilište koje traje 5+ godina. Zelena akcija i Sindikat biciklista imaju kapacitet za prosvjed ako se park ošteti ili ako se izgradi „mega-parking“.

Stručna javnost / arhitekti. Iznimno visoka očekivanja: prvi put nakon Stožica (2010.) i regionalne perspektive u Hrvatskoj se gradi stadion na međunarodnom natječaju s odgovarajućim fondom (€976.000 bruto). DAZ stoji iza procesa, struka u uglavnom očekuje vrhunsko rješenje. Rizik: ako rezultat bude osporen (npr. preuzak izbor, sumnja na utjecaj politike), kredibilitet DAZ-a i HKA pada.

Šira urbana javnost — Zagrepčani. Maksimir, park i SRC Svetice dio su gradskog identiteta. Očekivanja:

Javni prostor 365 dana godišnje (utakmica je 25 dana; ostalo treba živjeti).
Pješačka veza park-stadion-Borongaj.
Tramvaj kao primarni dolazak, ne automobil.
Estetika dostojna Zagreba — ne „kineski megastadion“, ne „mall-architecture“.

Mediji koji prate dnevno: Index, Jutarnji, Večernji, tportal, N1, Telegram, dnevnik.hr, HRT, Total Croatia News, GNK Dinamo službena stranica. Sportski mediji: Sportske novosti, Germanijak, Net.hr/sport.

# Strateško pozicioniranje rješenja

„Stadion u parku, ne nasuprot parku“ — landform pristup (referenca Stožice) koji topografski povezuje SRC Svetice, novi nogometni kompleks i park Maksimir kao jedan sustav. Eksplicitno suzbija narativ „mega-objekt prijeti parku“.
Reverzibilni kapacitet 28.000 → 35.000 — gornji prsten kao demontažna ili otvorena „garderoba“, koji se pridiže samo za UEFA Liga prvaka, reprezentaciju i EURO 2032. Argumentirajte ekonomiku (atmosfera+troškovi održavanja) Boban + ZonaDinamo+BBB su prirodni saveznici.
Turinin manifest 1946. kao narativna kotva — vratiti vizuru i porozni sjeverni rub prema parku; izvorni nasut potkovičasti pristup kao tipološki temelj suvremene interpretacije.
„Sjeverna tribina za BBB, južna za reprezentaciju“ — jasna funkcionalna logika koja istovremeno govori klubu (kontinuitet identiteta) i državi (nacionalna namjena). Tomašević + Boban + Glavina dobivaju zajedničku priču.
Tramvajska os Borongaj–stadion–park kao kralježnica — multimodalni hub Borongaj na jugu (zona D) preuzima 70% dolaska, sjeverno okretište kod parka ostaje pješački/svečani ulaz. Smanjuje pritisak parking-mase na zelenu površinu (čl. 65. GUP-a).
Sokolska svečana loža (1934.) kao memorijalni element — jedini sačuvani fragment iz Dryakovog stadiona; reinkorpoirati ga kao ulazni paviljon SRC Svetice. Konzervatorska gesta + storytelling.
„Bacač diska“ Vanje Radauša (1957.) ostaje na mikrolokaciji; oko njega forum kao mjesto okupljanja koje povezuje atletsku tradiciju i nogomet.
Javni prostor 365 dana — „Grad sporta“ argumentacijom programa — eksplicitno pokažite koje plohe žive svaki dan (atletska staza, dvorana, otvorena vježbališta) vs. stadionski događaj. Pomaže obrani od kritike „mega-objekt“.
Ekonomska argumentacija ~€5.000/sjedalu — eksplicitan iskaz iz vašeg rješenja (po sjedalu, po m² BRP, po m² fasade), uz benchmark Stožice/Opus Arena/Puskás/Mitić — preempting kritičare i ohrabruje suca (kriterij C).
Konzervatorska gesta sjevernog ruba — projekat eksplicitno opisuje kako uklanja monolitnu sjevernu tribinu Filipović/Kincl i otvara vizuru prema šumi. Stoji uz Korlaeta i Roth-Čerine kao konzervatorski najjača točka.

# Izvori

Službene objave i web-stranice:

Index.hr:

tportal, Telegram, Bloomberg Adria, direktno, 01portal:

Navijačka/forumska javnost:

Konkurencija i regionalni benchmark:

Lokalni izvori (preuzeti, ne web):

sources/00-sazetak-cinjenica.md
sources/uvjeti-natjecaja.md (Uvjeti natječaja, 26 str.)
sources/extracted/page__hr__tijek-dogadjanja__68.md
sources/extracted/page__hr__vijesti-34__34.md
research/03-lokacija-povijest.md (saga, povijest, konzervatorski okvir)

# Praznine i napomene

Što nisam stigao verificirati u budžetu od 18 fetcheva:

Jutarnji.hr i Večernji.hr — pretplata/cookie zid; ranija iskustva timeout-a. Sadržajno bi vjerojatno donijeli sličan narativ kao Index/tportal, ali politički nijansiraniji (Jutarnji liberalniji, Večernji konzervativniji).
N1, Total Croatia News, dnevnik.hr — ne pretražene direktno; pretpostavlja se da prenose službene priopćenja.
Arhitektura.hr, Oris, Čovjek i prostor (ČIP), portal DAZ-a — kritička arhitektonska recepcija još nije objavljena; očekuje se nakon javnog predstavljanja radova (rujan 2026.).
Konzervatorska struka (HRZ, Ministarstvo kulture i medija, JU Maksimir-Priroda) — nisu se medijski oglasili; to je samo po sebi politički dokaz. Pretpostavka: javit će se u fazi glavnog projekta nakon rezultata natječaja.
Ekološke udruge (Zelena akcija, Sindikat biciklista) — šute; rizik tihog mobilizacije.
Stručna recepcija stranih ureda — koji međunarodni uredi su se realno već registrirali kao zainteresirani (EOJN registar ima ograničeno pretraživanje); ovo zahtijeva direktan kontakt s DAZ-om.
EURO 2032. — službeni dokumenti UEFA o tehničkim zahtjevima za kandidate — vrijedi provjeriti za nijanse kapaciteta i sigurnosti.
Bobanove izvorne medijske izjave o Maksimiru — naizgled rijetki direktni intervjui; trebalo bi pretražiti HNS arhive i sport.hrt.hr.
Sukob interesa članova OS (Fabijanić, Roth-Čerina, Plejić, Perović, Geers, Chas) i njihovih ureda — formalno isključeni, ali tržišni utjecaj na ukus tima ostaje. Treba pojasniti pravilima o sukobu interesa u Uvjetima (t. 3.2).
Bandićeva 2008.–2012. paralela — detaljna komparativna analiza s Alpine-Bau (250 mil. €, JPP, propala) nije dovršena u medijskom polju; prilika za pojašnjenje u natječajnom obrazloženju.
Skyscrapercity i specijalizirani forumi — paywall ili tollbit redirekt; pristup zahtijeva registraciju.

Sljedeći koraci za istraživanje (izvan ove faze): direktan kontakt s DAZ-om (Ana Boljar), konzultacija s Konzervatorskim odjelom u Zagrebu, intervjui ili dubinske analize 2-3 odabranih konkurentskih ureda, prikupljanje Građevinara arhive (Branko Nadilo, 2010.) za tehničke detalje stare strukture.

05 — Mediji i politika