3. nagrada · šifra W3YS5VJBZ

Plan Común

Francuska · Velika Britanija · Španjolska

Plan Común — natječajni rad
Službena slika iz Priloga III, str. 75. Klik za punu veličinu.

Pogledaj svih 10 panela ovog rada →

Ocjena ocjenjivačkog suda

Urbana vrijednost prijedloga osobito je vidljiva u iznimno kvalitetnom krajobraznom projektu. Park Maksimir produžuje se prema jugu kroz prostrane livade, rubove šume, vrtove, infiltracijske bazene i pješačku promenadu u smjeru sjever–jug. Krajobraz se ne tretira kao rezidualni prostor između građevina, nego kao primarna infrastruktura koja povezuje sportske programe, znatno povećava udio javnih zelenih površina i uspostavlja novo urbano središte. Sustav otvorenih prostora omogućuje javni život tijekom cijelog dana, dok aktivirano podnožje stadiona oblikuje niz javnih prostora i terasa dostupnih i izvan režima sportskih događanja. Izložena konstrukcija i četiri jasno artikulirane tribine oblikuju stadion kao otvoreni urbani okvir oslonjen na aktivni podij koji sadrži javne programe, ulaze i ozelenjene terase. Sjeverna tribina kombinira kontinuirani zid navijača s natkrivenim javnim prostorom okrenutim prema parku Maksimir, dok istočna strana integrira glavnu i trening-tribinu. U širem obuhvatu sportski sadržaji grupirani su uz pješački bulevar koji povezuje Maksimir s Borongajem kroz livade, rubove šume, vrtove i krajobrazne sustave zadržavanja vode. Stadion je zamišljen kao društvena infrastruktura, a ne kao zatvoren monumentalni objekt. Njegova temeljna kvaliteta proizlazi iz snažne dvojnosti: aktivna javna baza usmjerena je prema gradu i parku, dok je racionalna stadionska struktura podignuta iznad nje i intenzivno aktivirana tijekom utakmica. Takva hibridna organizacija unutar jedne jasne i demokratične strukture povezuje dva naizgled suprotstavljena programa – svakodnevnu javnu palaču za navijače i građane te suvremeni hram sporta. Arhitektura je antimonumentalna, otvorena i izravna. Eksponirana konstrukcija i sirova materijalnost evociraju kvalitete nekadašnjeg stadiona i prevode ih u ekonomičan i prilagodljiv suvremeni sustav. Forma ne proizlazi iz autonomne skulpturalne geste, nego iz društvene aktivnosti, kretanja i korištenja prostora. Zapadna tribina djeluje kao urbana fasada kompleksa, dok uzdignuta javna baza posreduje između pješačkog mjerila i monumentalnosti tribina. Racionalan konstrukcijski i izvedbeni model, lokalno prilagođena vegetacija te krajobrazni sustavi jednostavni za održavanje uvjerljivo povezuju ekonomičnost i održivost. Slabija strana prijedloga relativno je skromna artikulacija sadržaja ispod južne tribine. Za razliku od uvjerljive otvorenosti i robusnosti ostalih strana stadiona, njezin gornji dio poprima karakter konvencionalne poslovne zgrade, čime se djelomično slabi jedinstvo glavne arhitektonske ideje. Unatoč tome, projekt nudi snažan i koherentan odgovor na programski zadatak: stadion kao otvorena društvena platforma, otvorena kuća i fleksibilna javna infrastruktura, čija arhitektonska vrijednost proizlazi iz svakodnevnog života, a ne samo iz reprezentativne forme.

English

The urban value of the proposal is particularly evident in its outstanding landscape project. Maksimir Park is extended southwards through extensive meadows, forest fringes, gardens, infiltration basins and a north-south pedestrian promenade. Landscape is not treated as residual space between buildings, but as the primary infrastructure connecting the sporting programmes, substantially increasing public green space and establishing a new urban centrality. The open-space system enables public life throughout the day, while the activated stadium base forms a sequence of public rooms and terraces accessible beyond the regime of sporting events. Exposed structure and four clearly articulated stands shape the stadium as an open urban frame anchored by an active podium containing public programmes, entrances and planted terraces. The north stand combines a continuous wall of supporters with a covered public space facing Maksimir Park, while the east side integrates the main and training stands. In the survey area, the sports facilities are grouped along a pedestrian boulevard linking Maksimir with Borongaj through meadows, forest fringes, gardens and water-retention landscapes. The proposal conceives the stadium as social infrastructure rather than as an enclosed monumental object. Its fundamental quality lies in a strong duality: an active public base addresses the city and the park, while a rational stadium structure is lifted above it and intensively activated on match days. This hybrid organisation combines two seemingly opposing programmes within one clear and democratic structure - an everyday public palace for supporters and citizens, and a contemporary temple for sport. The architecture is anti-monumental, open and direct. The exposed structure and raw materiality learn from the qualities of the former stadium while translating them into an economical and adaptable contemporary system. The form is not produced by an autonomous sculptural gesture, but through social activity, movement and occupation. The west stand acts as the urban facade of the complex, while the elevated public base mediates between the pedestrian scale and the monumentality of the stands. A rational structural and construction model, locally adapted planting and low-maintenance landscape systems convincingly connect economy and sustainability. The critical point of the proposal is the relatively modest articulation of the programmatic infill of the south stand. In contrast to the convincing openness and robustness of the stadium's other sides, its upper section acquires the appearance of a conventional office building, partially weakening the unity of the main architectural idea. Nevertheless, the project offers a strong and coherent response to the brief: the stadium as an open social platform, open house and flexible public infrastructure, whose architectural value emerges from everyday life rather than from representational form alone.

Tim

Plan ComúnAutor
Studio MuotoAutor
EGITURANositelj prava
DATA architectesAutor
Atmos LabNositelj prava
Beatriz BorqueAutor
Beatriz SaladichAutor
Rang3. nagrada (od 85)
Ocjenjivanjenagrađen
Predano17.07.2026 14:47:07
Redni broj37