GY0F1A9OMXDGA
Belgija
Pogledaj svih 10 panela ovog rada →
Ocjena ocjenjivačkog suda
Monumentalni kvadratni okvir stadiona oslonjen je na dvanaest masivnih tornjeva, između kojih se otvaraju duboki urbani prolazi prema uzdignutoj javnoj promenadi. Iznad kontinuirane zdjele gledališta lagana krovna konstrukcija djeluje kao da lebdi, dok propusne metalne zavjese djelomično zatvaraju uglove i otkrivaju slojevitu unutarnju strukturu građevine. U širem obuhvatu središnja „Ulica sporta“ povezuje Maksimir s Borongajem, razdvaja sigurnosno zatvoreniji stadionski kompleks od otvorenog sportskog kampusa te organizira niz dvorana, trgova i krajobrazno oblikovanih čistina. Prijedlog oblikuje veliki javni park kao produžetak Maksimira, unutar kojega su sportski programi raspoređeni kao autonomni elementi. Urbana struktura jasno je organizirana oko središnje osi prema kojoj gravitiraju svi programi. Ta os povezuje prometno čvorište, sportske sadržaje i ulaz u park Maksimir te funkcionira kao glavna javna promenada i prostorna okosnica budućeg Grada sporta. Kontinuirani raster stabala daje kompleksu snažan javni i krajobrazni karakter, dok raspored programa unutar parka stvara niz prepoznatljivih urbanih prostora i omogućuje svakodnevno korištenje neovisno o velikim sportskim događanjima. Kolaž se koristi kao osnovna metoda artikulacije. Pojedine zgrade, otvoreni prostori i krajobrazni elementi zadržavaju vlastiti identitet, a istodobno tvore koherentan sustav. Takav pristup uvjerljivo odgovara na složenost lokacije i stvara robustan, otvoren i suvremen sportski kampus. Arhitektura nije zamišljena kao zatvoren sklop, već kao zbir javnih institucija smještenih unutar parka, pri čemu središnja os cijelom sustavu daje prostornu jasnoću i čitljivost. Stadion je određen snažnim dvojnim karakterom: intenzitet kompaktne unutarnje arene suprotstavljen je otvorenosti prema gradu i krajoliku. Kontinuirana i precizno oblikovana zdjela stvara koncentriranu, sugestivnu atmosferu suvremenog nogometnog hrama. Istodobno niz masivnih stupova raspoređenih duž perimetra nosi uzdignute lođe i javne prostore usmjerene prema okolini. Ceremonijalna stubišta, otvorena vrata i kontinuirana javna promenada pretvaraju stadion u zajednički urbani sustav koji ostaje dostupan, nastanjiv i čitljiv i izvan dana utakmica. Njegova monumentalnost proizlazi iz ritma konstrukcije, a ne iz zatvorenosti volumena. Kombinacija precizno oblikovane gledališne arene, otvorenih javnih prostora i kolaža arhitektonskih elemenata daje projektu snažan identitet te predstavlja relevantan doprinos suvremenoj sportskoj arhitekturi. Stadion istodobno funkcionira kao sportska građevina i javni prostor. Prijedlog je apstraktan i dovoljno otvoren da prihvati različite obrasce korištenja, dok veliki park i pješačka mreža pružaju uvjerljiv okvir za dugoročni razvoj cijelog kompleksa. Prijedlog je prezentiran suzdržano u odnosu na ambiciju i prostorni potencijal samog koncepta, zbog čega nekoliko važnih odnosa ostaje nedovoljno elaborirano. Snažna simetrična koncepcija stadiona uspješno objedinjuje unutarnji prostor i stvara sugestivnu atmosferu gledališta, no njezina jednaka primjena na sve strane manje je uvjerljiva.
English
A monumental square stadium frame is anchored by twelve massive towers, with deep urban gateways opening between them toward an elevated public concourse. Above the continuous seating bowl, a lightweight roof appears to float, while permeable metal curtains partially enclose the corners and reveal the building’s layered interior. In the survey area, a central “Street of Sport” links Maksimir with Borongaj, separates the more secure stadium complex from the open sports campus, and organises a sequence of halls, plazas and landscaped clearings. The proposal creates a vast public park as an extension of Maksimir, within which the sports programmes are distributed as autonomous elements. The urban structure is clearly organised around a central axis towards which all programmes gravitate. This axis connects the transport hub, the sports facilities and the entrance to Maksimir Park, functioning as the principal public promenade and the spatial backbone of the future City of Sport. A continuous carpet of trees gives the complex a strong civic and landscape character, while the distribution of programmes within the park creates a sequence of distinct urban rooms and supports everyday use beyond major sporting events. Collage is employed as the principal method of articulation. The individual buildings, open spaces and landscape elements retain their own identity while forming a coherent system. This approach responds convincingly to the complexity of the site and produces a robust, open and contemporary sports campus. The architecture is not conceived as a closed ensemble, but as a collection of public institutions embedded within the park, with the central axis providing spatial authority and legibility to the whole. The stadium is defined by a strong dual character: the intensity of a compact inner arena is contrasted with openness towards the city and the landscape. The continuous and precisely formed bowl creates the concentrated, suggestive atmosphere of a contemporary football temple. At the same time, a series of heavy columns distributed along the perimeter supports elevated loggias and public rooms facing the surroundings. Ceremonial stairways, open gates and a continuous public concourse transform the stadium into a communal system that remains accessible, inhabitable and legible beyond matchdays. Its monumentality is generated through the rhythm of structure rather than through the closure of the volume. The combination of the precise bowl, open civic spaces and a collage of architectural elements gives the project a strong identity and represents a relevant contribution to contemporary sports architecture. The stadium simultaneously operates as a sporting arena, a civic building and a public space. The proposal is abstract and sufficiently open to accommodate different patterns of use, while the large park and pedestrian network provide a convincing framework for the long-term development of the entire complex. The proposal is presented somewhat modestly in relation to the ambition and spatial potential of its concept, leaving several important relationships insufficiently demonstrated. The strong symmetrical conception of the stadium successfully unifies the interior and produces the suggestive atmosphere of the bowl; however, its equal application to all external sides is less convincing.
Tim
| XDGA |
| Rang | 2. nagrada (od 85) |
|---|---|
| Ocjenjivanje | nagrađen |
| Predano | 17.07.2026 17:16:50 |
| Redni broj | 62 |